Povijest kišobrana s ručkom i sklopivih kišobrana

Therukovati kišobranommože se reći da je jedan od najstarijih izuma čovječanstva. U Kini u 11. st. pr. Kr., svilarukovati kišobranimakoristili su kineski prinčevi i plemići. U staroj Grčkoj i Rimu u istom razdoblju pojavili su se i kišobrani koje su nosili robovi kako bi zaštitili aristokratske žene od kiše i hlada. Padom Rimskog Carstva u petom stoljeću, kišobrani su gotovo nestali s europskog kontinenta. Tek u renesansi kišobrani su se vratili na europski kontinent i Britansko otočje. Na dalekom istoku, kišobrani od uljanog papira zamijenili su svilene kišobrane, omogućujući kišobranima da uđu u domove običnih ljudi, a uz Tangovu prosperitetnu nacionalnu moć, putovali su na istok do Japana. Već tri tisuće godina, iako su materijali površine kišobrana varirali od svile preko uljanog papira do najlona, ​​kišobran je uvijek bio takav. Oblik kišobrana današnjih Njujorčana općenito je isti kao u Chang’anu. Ljudska znanost i tehnologija mijenjaju se svakim danom i nema tog novog izuma koji nas može natjerati da dostojanstvenije uđemo u kišnu noć.

U usporedbi s 3000 godručka za kišobran,povijest sklopivih kišobrana puno je kraća. Godine 1928. njemački inženjer Hans Haupt, osnivač Knirps Umbrella Company, izumio je prvi sklopivi kišobran na svijetu. Tako je, sklopivi kišobran rođen je u germanskoj barbarskoj zemlji koja voli nositi jaknu. Iako je više nego zgodan, temperament u ruci daleko je od onog kišobrana s drškom. Štoviše, nakon što se kišobran zatvori, kišnica se može ostaviti direktno uz površinu kišobrana s dugom drškom, ali je sklopivi kišobran toliko mokar da ga je nemoguće postaviti. Iako svi imaju sklopivi kišobran, muškarci u odijelima i kaputima od kašmira i dalje drže dugi kišobran kada šetaju kišnom ulicom u Londonu ili Tokiju.